Uzgoj lješnjaka zahtjeva pjeskovito i rastresito zemljište sa dosta humusa.
Od pravilnog orezivanja lješnjaka zavise kvalitet plodova i rodnost, a time se ostvaruje i šansa za veće prinose. Osim zimske treba obaviti i dvije zelene rezidbe lijeske: krajem maja i krajem juna/početkom jula. Sa ovim savjetima mi ćemo vam pomoći da postanete pravi ekspert u orezivanju ove voćke.
Kupovina sadnice lješnjaka je moguća i na našem online shopu klikom ovdje.
Kakvo tlo pogoduje za uzgoj lješnjaka?
Uzgoj lješnjaka zahtjeva pjeskovito i rastresito zemljište sa dosta humusa. Ne odgovaraju mu teška i zbijena zemljišta sa visokom podzemnom vodom. Ima velike zahtjeve za vodom i treba mu od maja do kraja vegetacije obezbijediti minimum 600 l vode po stablu/žbunu. Ova količina vode obezbjeđuje dobro nalivanje plodova i formiranje rodnih pupoljaka za narednu godinu. Najbolji prinos daje kontrolisani žbun sa tri do sedam stabala.
Ova biljna vrsta voli svjetlost i može da se gaji kao žbun ili kao stablašica. Od izbora sistema za uzgoj lješnjaka zavisit će i način rezidbe. Inače, rezidba utiče na : početnu rodnost, visinu prinosa, kvalitet plodova, ujednačenost i redovnu rodnost, vitalnost i dugovječnost biljke.
Različiti sistemi za uzgoj lješnjaka
Rezidbom se utiče na opšti razvoj i veličinu lisne površine, reguliše se formiranje i održavanje najprikladnijeg oblika krune za što bolju osvjetljenost formirane mase i usklađuje sa ostalim neophodnim uslovima za efikasnu fotosintezu.
Kada je jednaka dužina rodnih grančica, bolje su osvjetljene i one donose dva do tri puta veći rod nego one grančice koje su zasjenjene.
U gustim neosvjetljenim krunama, zasjenjena lisna masa troši više akumuliranih organskih materija za održavanje osnovnih životnih procesa nego što može da stvori. Rezidbom se ograničava broj novih prirasta svođenjem skeletnog drveta na neophodni minimum, i sve stvorene količine materija usmjeravaju se u izgradnju plodova i formiranje novih cvijetnih pupoljaka za sljedeću godinu.
Formiranje stablašica lijeske za pravilan uzgoj lješnjaka
Formiranje stablašica se sastoji u prikraćivanju sadnica na 50 do 80 centimetara. U narednoj vegetaciji na mjestu prikraćivanja izrasta veći broj ljetorasta. Prilikom rezidbe ostavljaju se tri do četiri ljetorasta, a svi ostali se uklanjaju.
Važno je napomenuti da prilikom odabira ljetorasta za ostavljanje treba voditi računa o njihovom položaju u odnosu na sadnicu, i birati što širi ugao između položaja ljetorasta.
Rastojanje ljetorasta
Rastojanje ljetorasta treba da bude minimum 15-20 centimetara. Uklanjanje suvišnih ljetorasta može se obavljati i u toku zelene rezidbe, kako bi sve hranljive materije bile dostupne samo odabranim mladarima. Odabrane ljetoraste treba skratiti maksimalno za jednu trećinu dužine, kako bi se iniciralo razgranjavanje.
Visina grana
Na svakom od ovih ljetorasta formiraju se tri do četiri sekundarne grane. Prilikom izbora sekundarnih grana treba voditi računa i o njihovom položaju i udaljenosti jedne od druge, da ne bi došlo do njihovog preklapanja i kasnijeg zasjenjivanja. Prva sekundarna grana bi trebala da bude na visini od 30 centimetara osnove ostavljenog ljetorasta, a sljedeća na 50 centimetara od prve.
Formiranje žbunova lijeske za pravilan uzgoj lješnjaka
Formiranje žbuna započinje prikraćivanjem sadnice za visinu 20-30 centimetara. U toku vegetacije dolazi do razvijanja izdanaka iz korijena. Po jednom sadnom mjestu ostavlja se tri do četiri, maksimalno pet izdanaka. Odabrani izdanci se malo prikrate u cilju boljeg razgranavanja. Svako prejako prikraćivanje dovodi do naglog bujanja i bespotrebnog trošenja hranljivih materija.
Rezidba mladih stabala
Rezidba mladih stabala ima za cilj pravilno oblikovanje uzgojnog oblika, pravilno grananje i dobijanje što većeg broja sekundarnih i tercijarnih grančica. Sastoji se u prorijeđivanju ljetorasta i uklanjanju onih koji se nalaze u unutrašnjosti da bi se dobilo maksimalno osvjetljenje, jer svjetlost utiče na brže formiranje cvijetnih pupoljaka. Osvijetljene grančice daju dva do tri puta veći prinos.
Postupak rezidbe lješnjaka
Sistem krune treba obrazovati u obliku trostablašice – tri grane polaze sa jednog mjesta. U proljeće prve godine poslije sadnje, sadnice se skraćuju na dužinu 30 centimetara iznad zemlje sa ciljem pospješivanja izbijanja dva do tri izdanka, koji će činiti budući oblik krune za formiranje trostablašice. U drugoj godini poslije sadnje obavlja se izbor najbolje sekundarne grane, koja prati dalji rast, a izdanke je potrebno skraćivati i ujednačiti do visine rasta. U narednim godinama uklanjaju se suvišne grane.
Pri rezidbi posebno treba voditi računa o površini presjeka stabla i njegovom zaprašivanju. Velike presjeke treba obavezno dezinfikovati i zalivati kalemarskim voskom. Dezinfekciju treba obaviti kalemarskim preparatima na bazi bakra. Zelenom rezidbom lješnjaku se ne nanose veće rane na mjestu reza, a značajno se doprinosi stvaranju povoljnog mikroklimata unutar krošnje/žbuna. Obavlja se na bujnim voćkama ili bujnim rodnim granama. Zelenom rezidbom se odstranjuje nekorisno lišće na dijelovima krošnje, uklanjaju se izdanci koji imaju položaj vodopija ili rastu prema unutrašnjosti i uz vrhove primarnih i sekundarnih grana.
Cilj zelene rezidbe
Osnovni cilj zelene rezidbe je osvjetljavanje i provjetravanje krošnje radi boljeg diferenciranja cvijetnih pupoljaka.
U zavisnosti od klimatskih uslova i stadijuma razvoja lješnjaka, sa zelenom rezidbom može se početi u maju, neposredno nakon kretanja vegetacije i s pojavom prvih ljetorasta, pri čemu se suvišni i po položaju neodgovarajući ljetorasti u startu odstranjuju. Drugu zelenu rezidbu treba ponoviti krajem juna i početkom jula, jer u tom periodu dolazi do diferencijacije crvenih pupoljaka za narednu vegetacionu sezonu.
Zelenom rezidbom ne bi trebalo ukloniti više od 30 % zelene mase sa stabala, jer odstranjivanjem veće količine lisne mase može doći do smanjene mogućnosti normalnog odvijanja procesa fotosinteze, a samim tim i slabije ishrane plodova, kao i do stvaranja sunčanih opekotina na plodovima.
Prilikom zelene rezidbe može se prema potrebi obaviti i povijanje ljetorasta u cilju pravilnog formiranja krune i poboljšavanja osunčanosti i diferenciranja cvijetnih pupoljaka. Pravilno obrazovanje krune postiže se odgovarajućim rasporedom grana, njihovim povijanjem, kao i mjerama rezidbe. Povijanje je pravilno usmjeravanje jednogodišnjih izdanaka. Rezidbom se izbacuju ljetorasti sa oštrim uglom grananja, a ostavljaju se ljetorasti koji imaju povoljan položaj i ugao grananja veći od 45 stepeni.
Šta se dobija povećanjem ugla granjanja kada se radi uzgoj lješnjaka?
Povećanjem ugla grananja smanjuje se bujnost, ali se ubrzava početak rodnosti. Grane koje imaju vertikalan položaj razvijaju popoljke bliže vrhu, a donji pupoljci ostaju neaktivni. Dovođenjem grane u što horizontalniji položaj razvija se više pupoljaka pri osnovi, a mladari su približno iste bujnosti.
Prilikom povijanja grana treba povesti računa o tome da se grane nikako ne smiju povijati lučno, jer tako se slabi njihov porast, a na mjestu povijanja izražena je pojava vodopija, što prouzrokuje nepravilno formiranje krošnje. Najbolje je savijati mlade grane dok one još nisu odrvenile. Razvođenje jednogodišnjih izdanaka ima za cilj bolje i brže formiranje cvijetnih pupoljaka i smanjenje lomljenja grana u kasnijim godinama razvoja i pune rodnosti.
Grane koje su izabrane za formiranje krune, razvode se pod uglom od 65-75 stepeni u odnosu na stablo voćke. Prilikom povijanja grana najbolje je koristiti specijalne savijače grane ili specijalizovani elastičan voćarski kanap. Nikako ne treba koristiti “manilu” ili bilo koji tvrd kanap koji nema mogućnosti stezanja, jer s porastom grane dolazi do njegovog usijecanja.
Usijecanje i povijanje
Usijecanja mogu biti tolika da izazovu lomljenje grane ili stabla ako je njime sadnica vezana za kočić. Mjesto usijecanja je podložno lakšem napadu patogena. Za povijanje grana ne treba korisititi ni drvene letvice ni kačenje improvizovanih utega. Ovakav način povijanja nije praktičan, jer zahtjeva veće angažovanje radne snage, ometa sprovođenje ostalih pomotehničkih mjera, ali se povećava i opasnost od mehaničkih oštećenja ili povrede stabla, što uslovljava intenzivniji napad patogena i može doći do propadanja stabla.
Prilikom povijanja mora se voditi računa da se grana previše ne zategne ili nategne da ne bi došlo do njenog pucanja. Samo dobro orezana stablašica ili žbun lješnjaka imaju odgovarajući vazdušno-vodni režim u krošnji i dovoljnu količinu svjetlosti za normalno i redovno plodonošenje, uz smanjenu mogućnost pojave različitih bolesti i štetočina. Neophodno je svake godine obnavljati rodno drvo lješnjaka odstranjivanje starog i izrođenog, jer bez rasta svake godine nema ni rodnosti.
Dodatni savjeti za rezidbu lijeske
Primjena orezivanja kao pomološke mjere jedan je od osnovnih faktora pravilnog rasta i razvoja lješnjaka, a samim tim i većeg prinosa ploda. Žbun ili stablo treba redovno orezivati i grane minimalno povijati pod uglom od 45 stepeni. Zimsku rezidbu treba obavljati na temperaturi iznad 5 stepeni i sva stabla u žbunu trebalo bi da budu orezana na istu visinu. Osim zimske treba obaviti i dvije ljetne rezidbe: krajem maja i krajem juna/početkom jula.
Uzgoj lješnjaka i maksimalna rodnost lješnjaka
Maksimalnu rodnost lješnjak dostiže od 10 do 14 godine, kada treba početi sa zamjenom starih stabala mladim izdancima. Tada se vrši podmlađivanje žbunova, koje se obavlja postepeno u toku tri ili četiri godine zamjenom osnovnih stabala.
Pri rezidbi lijeske pažnju treba obratiti na cvijetne pupoljke koji se formiraju na periferiji i vrhovima krune, jer su to najbolje osvijetljeni dijelovi. Iz tog razloga neophodno je prorijeđivati krunu, a naročito njen unutrašnji dio. Redovnom i umjerenom rezidbom postiže se bolja oplodnja, veći prinos i kvalitet plodova. Lijesku treba redovno orezivati i čistiti krošnju.
Period cvjetanja lješnjaka
Lješnjak je biljka koja ima jedan od najdužih perioda cvjetanja. U jesen se pojavljuju muški cvjetovi-rese, a u februaru-martu ženski cvjetovi. Osim rezidbe nakon opadanja lišća, treba obaviti korektivno orezivanje u fazi cvjetanja ženskih cvjetova, jer tada se vidi koje su grane rodne. Cilj redovne rezidbe u periodu eksploatacije je da se uspostavi ravnoteža između drvnog prirasta i rodnosti krune, kako bi došlo do formiranja većeg broja ženskih cvjetova.
Uzgoj lješnjaka i rezidba rodnih grana
Rezidba rodnih grana sastoji se od postepenog prorijeđivanja gustih stabala i uklanjanja suhih grana u toku mirovanja vegetacije. Ovom agrotehničkom mjerom treba osigurati zadovoljavajući broj i dovoljnu dužinu jednogodišnjih izdanaka, jer oni donose plod. U fazi pune rodnosti rezidbom se obezbjeđuje dobijanje snažnih jednogodišnjih grančica prosječne dužine 35-40 centimetara, jer daju obilan rod.
Grančice duge 5 do 15 centimetara imaju slab rod. Na dužim grančicama je i smanjeno prijevremeno opadanje ploda. Uklanjaju se sve jednogodišnje grančice koje su donijele rod, kao i one koje vrše zasjenu. Rezidbom se uklanja i 20-25 % sekundarnih grančica po opadanju listova.
Poslije 12 godine sve osnovne grane žbuna se skraćuju na 50 centimetara od površine zemlje, a rodne grane se ostavljaju. Kada rodnost opadne i kada je vegetativni prirast 5 do 15 centimetara, pristupa se rigoroznoj rezidbi, pri čemu se uklanja 30 do 50 % starih stabala i zamjenjuju mladim.
Kako raste lješnjak?
Lješnjak spontano raste kao izuzetno gust žbun. Izdanci i izbojci se stalno pojavljuju, i postaju duge grane koje su gusto isprepletane. Prekobrojne grane imaju tendenciju pretjeranog izduživanja bez diferencijacije štetnih pupoljaka, i u donjem dijelu žbuna postaju smetnja za obradu zemljišta i berbu plodova. Kod lješnjaka kao izrazitog heliofita treba formirati oblik krune koji je najpribližniji prirodnom obliku, uz usklađivanje rezidbe s biološkim zakonitostima, kako bi one došle do punog izražaja.
Bolja osvijetljenost krune se postiže uklanjanjem njenog unutrašnjeg dela i grana koje idu ka unutrašnjosti.
Kako pravilno obrati, osušiti i čuvati lješnjake?
Ovisno od sorte, plodovi sazrijevaju u augustu ili početkom septembra, a kako ih pravilno obrati, osušiti i čuvati lješnjake?
Berba lješnjaka obavlja se u vrijeme pune zrelosti. Najbolji pokazatelj zrelosti je kupula koja u vrijeme berbe požuti i suši se. Tada plodovi kod većine sorti lako ispadaju iz kupule. Berba plodova treba se obaviti na vrijeme. Prerano obrani plodovi imaju lošiji okus i manji randman jezgre. Zakasni li se s berbom, prinosi se smanjuju uslijed napada štetnika.
Rano opali plodovi stajanjem na zemlji ne gube na kvaliteti. Svi plodovi s jedne voćke ne sazrijevaju u isto vrijeme, pa se berba obavlja najčešće u dva navrata. Ovisno od sorte, plodovi sazrijevaju u augustu ili početkom septembra.
“Plodovi lijeske se najčešće beru tresenjem. Najefikasniji način je korištenje specijalno konstruiranih tresača koje pokreće traktor. Slabiji učinak postiže se ručnim otresanjem ili ručnom berbom plodova. Tresenje mora biti selektivno od grane do grane. Najnepovoljniji način berbe je otresanje plodova pomoću prigodnih drvenih štapova. Tako se lome i oštećuju grane, grančice i lišće u kruni. Zato ovaj način berbe treba izbjegavati,” ističe Suzana Jerkić, stručnjakinja za voćarstvo.
Prema njenim riječima, ručna berba je spora i jako skupa. Primjenjuje se u manjim nasadima i na okućnicama. Jedan radnik za osam sati sakupi oko 20 kilograma plodova, što opterećuje ukupne prihode za 15 do 20%. Sakupljanje otresenih plodova obavlja se specijalno konstruiranim usisivačima. Da bi njihov rad bio efikasniji, neophodno je prije berbe zemljište u nasadu očistiti od korova i blago povaljati.
Sušenjem ploda spriječite pojavu plijesni
Otreseni plodovi se prije usisavanja sakupljaju specijalnim četkama u redove kako bi rad usisavača bio efikasniji. Korištenjem tresača i usisavača znatno se pojeftinjuje berba.
“Nakon berbe pristupa se sušenju plodova. Sušenje je mjera koju treba obavezno primijeniti jer u protivnom može doći do pojave plijesni i propadanja plodova. Još prilikom berbe jedan će dio plodova pasti zajedno s omotačem koji sadrži znatno više vode pa ga zato treba skinuti. Plodovi koji su obrani s omotačem, a ne možemo ih ručno skinuti, prvo se suše na suncu šest do osam dana uz često miješanje. Poslije ovakvog sušenja 80% plodova bit će odvojeno od omotača, a ostali plodovi se još malo moraju dopunski osušiti,” kaže S. Jerkić.
Prema njenim riječima, ostane li omotač kod nekih plodova, takvi plodovi se stavljaju u skladišni prostor u sloju debljine od oko 30 cm gdje trebaju ostati 10 do 12 dana. Za to vrijeme stalno se miješaju da bi se sušenje ubrzalo, a samim tim i odvojio omotač.
Čuvati lješnjake tako što ćemo dobro osušiti plodove i tako se isti mogu čuvati dvije do tri godine
Ona savjetuje proizvođačima lješnjaka da sve ovo shvate kao problem, pa zato berbu treba obaviti kada su plodovi u punoj fazi zrelosti. Očišćeni plodovi se onda suše na suncu još dva do tri dana ili u specijalnoj sušionici sve dok njihova vlaga ne dostigne 8 do 10%.
Smatra se da je temperatura od 32 do 34 stupnjeva optimalna i dovoljna za sušenje. Dobro osušeni plodovi mogu se čuvati dvije do tri godine. Međutim, bolje je da se ne čuvaju više od godinu dana jer gube na težini i boji, a ponekad zbog visokog sadržaja vlage mogu užegnuti. Čuvati lješnjake je neophodno ako proizvođač poslije sušenja nije u mogućnosti odmah prodati lješnjake. U tom slučaju lješnjak se mora skladištiti u prostorijama koje trebaju biti suhe i osvijetljene.
Lješnjak u vlažnim prostorijama brzo propada
U vlažnim prostorijama plodovi lješnjaka brzo propadaju, pljesnive i zbog toga gube na težini i kvaliteti. “U odgovarajućem skladišnom prostoru plodovi lješnjaka trebaju biti u tankim slojevima razvučeni i povremeno se miješati da ne bi primili neugodan miris. Preporučuje se povremeno da se u skladištu pali sumpor radi uništavanja pojedinih gljivica, a također se čuva negašeno vapno koje smanjuje vlažnost u prostoriji,” podvlači savjetnica.
Uzgajivačima lješnjaka savjetuje se i da pod skladišnog prostora bude od betona, prethodno izoliran od vlage. Preko betona treba postaviti suhe daske. Zidovi trebaju biti izolirani i okrečeni.
Kako čuvati lješnjake uz pomoć električnih kalorifere
Prostorija treba imati električni ventilator koji će odstranjivati suvišnu vlagu. Ventilator treba postaviti na 30 cm od ivice plafona. Radi uspješnog čuvanja treba ugraditi ventilatorske grijalice (kalorifere). Broj i veličina kalorifera će ovisiti od veličine prostorije, odnosno od količine lješnjaka koji se čuva. Kaloriferi trebaju biti s termostatom i služiti za održavanje temperature zagrijevanje skladišta na 30 stupnjeva Celzijusa.
Termostat se postavlja na visini od jednog metra od poda. Radi dobre manipulacije i kretanja radnika u skladištu treba prostor pregraditi u boksove. Jedan boks trebao bi imati šest metara kvadratnih, a između njih prostor u širini od jednog kvadratnog metra koji služi za kretanje radnika i izvođenje svih manipulativnih poslova.
Info: domacin.ba/savjetnici.info/agroklub.ba
0 Comments