Sanja Sadiković je psiholog rada i NLP coach, autorica knjige „Ko vozi tvoj biznis“. Iza sebe ima godine iskustva u radu sa ljudima i kompanijama, a ono što je izdvaja je jednostavan, direktan i ljudski pristup temama koje drugi često komplikuju.
Ovdje ćete moći čitati Sanjine osvrte na aktuelna pitanja iz svijeta HR-a, poslovnog okruženja i svakodnevnog života na radnom mjestu. Njeni tekstovi nisu teorija radi teorije – oni su spoj znanja i stvarnih situacija koje svi prepoznajemo.
Kroz lične uvide i iskustva, Sanja piše o ljudima, timovima, motivaciji, komunikaciji i izazovima koje nosi savremeni posao. Cilj je da teme budu bliske, razumljive i korisne – bilo da ste menadžer, kolega u timu ili neko ko tek gradi svoj profesionalni put.
Ukratko: ovo je mjesto gdje ćete pronaći realne komentare i praktične uvide, ispričane iz ugla psihologa rada i coacha koji vjeruje da se iza svake dobre priče o poslu uvijek krije – čovjek.
Šta se dokuhava u Smart Step Labu? – Kutak za komentarisanje
3. PROTESTI – izraz demokratske slobode ili psihološke potrebe? – 04.09.2025.
Nedavni protesti vozača u transportnom sektoru podstakli su me da razmišljam o samom izrazu protesta sa strane psihologije čovjeka. Budući da sam i sama, kao kontrolor letenja, na neki način dio transportnog sektora, kroz avijaciju, svjedočim da su protesti i štrajkovi česta pojava. Ali, šta je to u čovjeku što ga navodi da digne glas i izađe na ulicu?
Osnova svakog protesta je percepcija nepravde. Kada ljudi osjećaju da im se oduzimaju prava, da su diskriminisani ili zapostavljeni, rađa se frustracija. U psihologiji rada, dugotrajna frustracija prerasta u bunt i potrebu da se nađe ventil – a protest postaje upravo taj ventil
Protesti ispunjavaju tri osnovne ljudske potrebe koje se odnose na rad – autonomiju, kompetenciju i pripadnost – ljudi se okupljaju da pokažu da nisu nemoćni, da imaju pravo donositi odluke, da imaju znanje i ulogu u društvu, i da pripadaju grupi koja dijeli iste izazove.
Sam izlazak na protest nosi snažnu psihološku poruku – nisam sam. To daje osjećaj sigurnosti, hrabrosti i snage. Kolektivna akcija smanjuje osjećaj individualnog rizika i povećava vjeru da promjena jeste moguća. Posebno u sektorima poput transporta, gdje rad često podrazumijeva izolovanost (duge vožnje, smjene, razdvojenost od porodice), protest vraća osjećaj kolektivnog identiteta.
Protesti često nose snažnu emocionalnu energiju: ljutnju, ogorčenost, ali i nadu. Na psihološkom nivou, protest omogućava da se te emocije artikulišu, umjesto da ostanu potisnute i prerastu u apatičnost ili pasivno nezadovoljstvo. Bunt postaje oblik oslobađanja tenzije i osjećaja da je glas pojedinca zaista čut.
Čak i kada se svi zahtjevi ne ispune, sama činjenica da su ljudi izašli i pokazali stav može pozitivno djelovati na njihovu motivaciju i osjećaj dostojanstva. To je podsjetnik da imaju moć i da nisu samo “mali kotačić u velikom sistemu”
Protesti su istovremeno izraz demokratske slobode i duboko ukorijenjene psihološke potrebe čovjeka da se bori za pravednije uslove. Oni su podsjetnik da nas, osim individualnih motiva, snažno pokreću i kolektivni osjećaji pripadnosti, pravde i dostojanstva. Posebno u transportnom sektoru, gdje su pritisci veliki, a rad zahtjevan, protest postaje način da ljudi povrate glas, identitet i osjećaj da njihova uloga u društvu ima vrijednost.
2. NERADNA NEDJELJA – OSIM ZA ONE KOJIMA JE RADNA? – 01.09.2025.
Čak i nakon 9 mjeseci, bura oko neradne nedjelje u FBiH se ne stišava.
Psihologija rada jasno pokazuje benefite ovakvog poteza:
- kolektivni dan odmora jača mentalno zdravlje i društvenu povezanost,
- smanjuje stres i rizik od burnouta.
Ali kao kontrolor letenja ne mogu a da se ne zapitam: šta je s onima koji i dalje rade nedjeljom? Ljekari, policajci, ugostitelji, vozači, piloti… Kakvu poruku im šaljemo ako njihov odmor nije jednako vrijedan?
Sa druge strane, psihologija otvara i pitanje autonomije: da li društvo ima pravo određivati kada i kako ćemo se odmarati?
Nameće nam se ključno pitanje:
Da li je važnije imati kolektivnu zaštitu od stresa ili individualnu slobodu i pravednost među profesijama?
1. STRES – NEPRIJATELJ ILI SAVEZNIK? – 31.08.2025.
Jutros sam naišla na članak na BiznisInfo.ba o savjetu Jeffa Bezosa koji mi je snažno rezonirao. Bezos stres vidi ne kao posljedicu napornog rada, već kao signal – znak da postoji nešto što ignoriramo i što nas upravo zato dovodi u stanje nelagode. To me odmah podsjetilo na rečenicu koju sam čula prije 15 godina, na početku svoje karijere kontrolora letenja, od mog instruktora: “Najbolji način da se izboriš sa stresom je – ZNANJE.”
I bio je potpuno u pravu. Što više znaš o svojoj profesiji, to si sigurniji i spremniji reagirati na izazove. Kada aktivno pristupiš rješavanju problema, stres gubi svoju moć. Isto vrijedi i za konkretne izazove: što više informacija i podataka prikupiš, to brže dolaziš do rješenja. Sa sigurnošću raste osjećaj kontrole, a sa kontrolom nestaje i strah. Tada naš um i tijelo mogu ponovo pronaći mir.
Bezos potvrđuje istu logiku: čim prepoznaš izvor stresa i učiniš prvi korak – čak i ako rješenje nije odmah na vidiku – samim tim značajno smanjuješ tenziju.
U praksi to znači: •
Prepoznati izvor stresa kao signal za akciju – ne kao opravdanje za zaustavljanje.
• Preuzeti kontrolu: obaviti poziv, poslati prvi e-mail, zakazati sastanak, poduzeti prvi korak.
• Iskoristiti znanje kao alat – što više znaš, više možeš djelovati, manje se bojiš.
Upravo zato sam odabrala solution focused pristup u svom radu kao coach i trener. Kroz iskustvo u kontroli letenja naučila sam da je prvi korak u borbi protiv stresa – fokusirati se na rješenja. Na problem se fokusiramo samo onoliko koliko je potrebno da razumijemo njegovu prirodu i prikupimo informacije. Nakon toga energiju preusmjeravamo ka traženju rješenja. Jer kada se usmjerimo na rješenje umjesto na problem, stres prestaje biti kočnica i postaje pokretač. A onog trenutka kada sebi postaviš pitanje “Šta mogu učiniti?” umjesto “Zašto je ovo problem?” – već si na pola puta do rješenja.
Kako do Smart Step Laba