Anksioznost možemo definisati kao osjećaj nelagode čiji se simptomi najčešće manifestiraju fizički, na našem tijelu. Gubitak motivacije, strah i zabrinutost samo su neki od simptoma koji se mogu pojaviti kada ona nastupi. U ovom članku saznajte kako prepoznati anksioznost kod djece.
Razgovarajte sa djecom
Anksioznost je svima biološki urođena i nema određene dobi u kojoj se ona može pojaviti. Možemo ju opisati kao zabrinutost, nervozu ili pak napetost. U većini slučajeva ne možemo direktno reći što nas muči, ali ona je sveprisutna i utječe na našu svakodnevicu. Djeca, u nedostatku znanja o mentalnom zdravlju, često ne znaju verbalizirati što ih muči.
Ključ je u pravilnom razgovaranju sa djecom, odnosno, prakticirati aktivno slušanje. Aktivno slušanje djeteta je usmjeravanje pažnje na ono što dijete govori, bez prekidanja i pokušaja mijenjanja djetetovog mišljenja. Pitati dijete kako je provelo školski dan je puno važnije od pitanja koju ocjenu je dobilo iz testa. Na ovaj način djetetu dajemo do znanja da slušamo što govori i da nam je važno kako se dijete osjeća. Naposljetku, loša ocjena iz testa može biti rezultat djetetove svađe sa prijateljem ili neke druge okolnosti. Razvijanje međusobnog povjerenja igra veliku ulogu u odgoju, a samim tim i prepoznavanju što se događa u životu našeg djeteta.
Fizički simptomi anksioznosti
Anksioznost kod djece možemo prepoznati kroz fizičke simptome, a neki od njih su:
- znojenje
- drhtanje
- glavobolja
- mučnina
- bolovi u trbuhu
- bol u prsima
- otežano ili ubrzano disanje
- noćne more ili nesanica
Djeca, kao i odrasli, razvijaju ponašanja koja im služe za nošenje sa određenim situacijama. Primjerice, ako dijete ima strah od matematike i ako dobiva loše ocjene, vjerojatno će kompletno izbjeći učenje tog predmeta. Na taj način izbjegava sve što je vezano za neugodan osjećaj koji mu izaziva nerazumijevanje matematike.
Dijete se refleksno može povući u sebe, a o tome ne govoriti nikome. Fizički simptomi, u neznanju, mogu se lako pripisati prehladi, virusu koji vlada u školi ili promjeni vremena.
Što mogu učiniti ako prepoznam simptome anksioznosti kod svog djeteta?
Osim razgovora sa djetetom i razvijanja međusobnog povjerenja, roditelji trebaju poći od sebe. S obzirom da se roditelji također nose sa svakodnevnim situacijama, važno je primijetiti kako to rade. Prihvaćaju li situaciju na miran način, znajući da će sve proći u najboljem redu ili pak negiraju svoje emocije. Negiranjem emocija i zatvaranjem u sebe, roditelj daje primjer svom djetetu koji će također činiti isto. Valja zapamtiti da su roditelji primjer svojoj djeci, a djeca često svoje roditelje gledaju kao uzor i oponašaju ih.
Pomozite djetetu da se kvalitetno nosi sa svojim emocijama. Ponekad je djetetu dovoljna roditeljska pažnja, zajedničko vrijeme i zagrljaj. Neka djeca će izabrati igru sa prijateljima, trening ili drugi hobi. Također, dajte djetetu do znanja da je savršenstvo mit. U školi često dolazi do natjecanja, tko će imati bolje ocjene ili tko će biti učiteljev miljenik. Time se na djecu stavlja presing da moraju biti “najbolji fudbaler kao Tarik” ili “najljepše crtati poput Azre”.
Zapamtite da dijete ima vlastiti spektar emocija i izbor ponašanja, nemojte pokušavati riješiti situacije za njega. Radije budite podrška i pokažite djetetu da ga slušate i da uvažavate njegove emocije, ali i sve što vam povjeri. Ako dijete zna da je normalno da ga ponekad uhvati nervoza prije ispita. Znajući da i drugi ljudi prolaze kroz slične situacije, može mu biti lakše nositi se sa svojom.
Anksioznost kod djece – kada trebam potražiti stručnu pomoć?
Živimo u užurbanom svijetu i svjedoci smo konstantnih promjena, a sve su to situacije na koje nismo pripremljeni. Djeca često provode većinu svog vremena na mobilnim telefonima ili u virtualnim stvarnostima, time zanemarujući život “iza ekrana”. Roditelji bi trebati imati uvid u djetetovu online aktivnost. Djeca sve ranije bivaju eksponirana na društvenim mrežama, a čak se smatra uspjehom ako dijete samo zna otići na YouTube. Dijete se time kreće suočavati sa negativnim emocijama u najranjivijoj dobi. Njegova popularnost mjeri se lajkovima na Instagramu ili brojem pregleda videa na TikToku. U težim slučajevima dolazi do vršnjačkog uznemiravanja, uvredljivih komentara na račun djeteta ili pak fizičkog nasilja. Roditelji često nisu upoznati da se tako nešto događa jer nisu ni svjesni opasnosti koju društvene mreže kriju. Ovo dodatno može razviti anksioznost kod djece, a djeca se mogu izolirati od okoline ili pak ispoljavati agresivna ponašanja. Razgovori sa psihologom ili odlasci na psihoterapije ne trebaju biti stigmatizirani s obzirom na vrijeme u kojem živimo. Ako primijetite promjene u djetetovom ponašanju, a vi sami ne možete doprijeti do njega, potražite stručnu pomoć.
0 Comments